„Divno, divno! Ja sam, evo, označila mjesto i na mapi, da klijenti lakše mogu da vas nađu. Divno, ja ću poslati sve na ovu adresu“ – reče ona.
– Šta ćete poslati na tu adresu? – pitala sam.
– Nikakav je to trošak na godišnjem nivou, kad se uzme u obzir šta vi sve dobijete – kaže brbljiva gospođa.
– Jesam li dobro razumjela – šaljete mi fakturu?
– Da, gospođo, pa ne mislite valjda da je besplatno da vas pozicioniramo na prvu stranu?!
– Šaljete mi fakturu za nešto što uopšte nisam tražila?
Čuda
Završila sam razgovor prijedlogom da pošalje pisanu ponudu. Jasno je bilo da odluke ne donosim naprečac i da moja djelatnost, koju je već imala ispred sebe, podrazumijeva da o toj temi znam možda mrvu više od klijenata koji se ne bave javnim poslom.
Međutim, nije oklijevala da me zorom ponovo pozove. S broja koji je vajber prepoznao kao, karikiram, Huso Kakanj. Mada karikiram tek toliko da sam promijenila ime, ali ne i značenje.
Ni prvi, ni drugi put nije me pitala mogu li da razgovaram.
Šokirala sam se kad sam shvatila da firma u ime koje me zvala, a koju u razgovoru nije ni spomenula, STVARNO postoji. Iskreno – zvučala mi je kao prevara.
Uložili su dosta u marketing, mnogo je plaćenih tekstova, ali u komunikaciju i u odnose s javnošću očigledno nisu.
Plaćeni oglasi ne čine čuda. Plaćeno pozicioniranje takođe ne čini čuda.
Čini, ali samo onda kad je u centru priče – čovjek.
Povjerenje
Prije dvije godine bila sam dio jedne delegacije iz BiH u višednevnoj studijskoj posjeti Oslu, u Norveškoj. Obišli smo njihove najvažnije institucije, razgovarali s visokim političkim funkcionerima, s predstavnicima civilnog sektora i s novinarima.
Ono što nas je „oborilo s nogu“, a onda i rastužilo, zato što smo mi daleko od toga, jeste njihova ZAJEDNIČKA ideja vodilja. Nezavisno od toga da li su vlast, opozicija, novinari ili nevladina organizacija, svi brinu o – povjerenju.
Paralelno, nezavisno jedni od drugih, rade istraživanja – iz više izvora i više puta godišnje – o stepenu povjerenja u društvo koje zajedno grade. Čim se mrvicu poljulja povjerenje ljudi u državu i sistem – reaguju. Svi. Niko se ne ograđuje od svog dijela odgovornosti.
Povjerenje. Ključna riječ.
Povjerenje se ne kupuje. Povjerenje se gradi.
Pažljivo, kroz odnos sa ljudima.
Čovjek, dakle
I odnosi s javnošću su ništa drugo do odnosi sa stvarnim ljudima. Prepoznaješ ljudske potrebe i ispunjavaš ih.
Isto je što i prodaja, naravno. Ali ona u kojoj je u centru čovjek. Ona u kojoj gradimo povjerenje.
Povjerenje je temelj svih naših društvenih aktivnosti. Povjerenje između tete i mališana u vrtiću, povjerenje u vozača gradskog autobusa da neće skrenuti s puta, povjerenje u partnera, povjerenje da neću baciti pare za prozvod koji kupujem. Naša potreba da se u nečijem prisustvu opustimo i da mu vjerujemo. Da vjerujemo da to nešto vrijedi.
Povjerenje je odnos, ali i suštinska težnja čovjeka. Da bude zadovoljan sobom zato što bira nas.
Lojalnost i manipulacija
Naši političari dotle ne mogu da dobace. Da se razumijemo – mogu, ali neće. Prevarama, strahom i prijetnjama lakše je vladati.
Međutim, kompanije mogu. Mogu i samostalni preduzetnici. Pa zašto to onda ne radi i moja brbljiva sagovornica?
Da je u dječjoj pripovijetki moja sagovornica bila bi razbojnik. Prepada i otima pare.
U odnosima s javnošću teško da može da bude profesionalac. Odnosi zahtijevaju trud. Zdravu i organsku komunikaciju. Podrazumijevaju da ljude SLUŠAŠ. Čak i onda kad već znaju za tebe.
Riječi prodaju, da. Ali pažljivo birane riječi. Riječima činiš čuda, ali tek nakon što saslušaš.
Šansa za besplatan PR
– Dobar dan, jeste li u gužvi, imate li minut vremena? Izvinite ako zovem u nevrijeme…
Dovoljno za prvi korak u izgradnji povjerenja – jer ti je stalo.
– Zovem iz te i te firme, bavimo se tim i tim. Guglali smo vaše ime, primijetili smo da vam je akcenat na izgradnji ličnog brenda. Da li vam je možda stalo da vas klijenti nalaze i posredstvom firme ili želite da nastavite…
Znala bih da zna ko sam. Znala bih da je koristila soptveni alat koji ljudima već prodaje. Znala bih da u godišnji ugovor ulazi znanje, ali i briga i povjerenje.
Ukratko – kupila bih.
Razbojnici uvaljuju, odnosima s javnošću temeljno gradimo povjerenje. Čovjek postaje zadovoljan zato što bira nas.
Svaki dan i svaki minut nova je šansa za besplatan PR. Nikad ne znaš ko te sluša. Znaš samo da je s druge strane uvijek čovjek.