Kao turistički radnik posvećen promociji želim podijeliti nekoliko ključnih razmišljanja o tome zašto brendiranje lokalnog tržišta nije luksuz, nego nužnost i kako se istinski potencijal krije upravo u onome što često uzimamo zdravo za gotovo. Turizam, kod nas, još ima dušu i to je njegova najveća vrijednost.
Iskustvo je novi luksuz
Turizam je postao most između kultura, čuvar tradicije i, tamo gdje se njime kvalitetno upravlja, snažan ekonomski pokretač. U Bosni i Hercegovini gdje gotovo svako selo ima svoju priču, gdje je priroda bila naklonjena, turizam treba prerasti u pokret koji oživljava zaboravljene krajeve i vraća ponos ljudima. To nije nešto što se dešava mimo nas, eto tek tako, to se stvara s nama i oko nas. Ljudi ga stvaraju i to ne samo kroz velike projekte, već kroz male, lične inicijative koje mijenjaju lokalne sredine.
Na primjer, kada jedno seosko domaćinstvo odluči da primi goste, to nije samo dodatni prihod. To je prilika da pokažemo gostu kako izgleda naš način života, da prenesemo znanje, ispričamo priču i na održiv način ojačamo lokalnu ekonomiju. Turizam tada prestaje biti samo privreda i postaje alat zajedničkog razvoja.
Turizam traži uključivanje, ne samo posmatranje
Današnji putnik, a to nam potvrđuju i trendovi, sve više traži doživljaj, jer luksuz više nije ono što je skupo. Luksuz je ono što je rijetko, stvarno, nenaglašeno. Naši krajevi nude upravo takav vid odmora – kroz toplinu domaćina, uz priču iza svakog proizvoda, pogled s planinskog vrha, tišinu pored rijeke. To nije slučajno, to je odgovor na potrebe savremenog čovjeka koji traži iskustvo, mir, tišinu i sadržaj koji ga regeneriše.
Gost danas želi da vidi kako se peče rakija, da pomogne oko ognjišta, okusi i med i livadu iz koje je nastao. Želi da proba domaći sir, ali ne samo da proba. Želi da vidi kravu. Želi da vidi mužu i sirenje. Želi da to i sam uradi. Želi da pomogne oko berbe, da čuje kako se suši meso ili pravi domaći sok. Nije više dovoljno da im nešto samo pokažemo, moramo ih uključiti. I još bolje, moramo naučiti kako ih uključiti.
Autentičnost je postala najtraženija valuta, a mi u Bosni i Hercegovini, koja je ruralna destinacija, imamo prirodni kapital da je ponudimo u najčistijem obliku. Takva ponuda nije samo naša turistička niša, to je autentični izraz života. Možda je to opasno reći, možda i tužno, ali djeca će u budućnosti domaće životinje moći vidjeti samo na agroturističkim imanjima. Zato su nam ta imanja važna, kao čuvari identiteta, tradicije i znanja.
“Dođite da ispečemo hljeb zajedno”
Brendiranje lokalnog proizvoda, usluge ili destinacije mora da počne od priče. Ljudi ne kupuju više samo proizvode, oni kupuju emociju. Video u kojem domaćin vodi kroz svoje imanje, žena objašnjava kako je kuvala džem, dijete koje pokazuje kravicu iz štale, to je ono što ostaje. Uspješne turističke priče ne prodaju smještaj, već pozivaju na iskustvo.
Poziv “Dođite da ispečemo hljeb zajedno” govori više nego “Imamo doručak uključen u noćenje”. “Naučite kako se vrca med” stvara želju za dolaskom, dok “Prodajemo med” ne izaziva emociju. Uspješan lokalni brend ne gleda goste kao prolazne kupce, već kao saputnike u priči koju će zajedno pisati. Kada se to postigne, turizam se ne mjeri samo brojem noćenja, već brojem preporuka.
Priroda kao odgovornost, ne resurs
Dok svijet sve više govori o održivom turizmu, u pojedinim našim selima to nije trend, to je način života. Hrana se uzgaja na malim gazdinstvima, voda dolazi sa izvora, a odnos prema prirodi je naslijeđen, ne naučen. To nije marketinški trik, to je realnost onih zajednica koje su opstale.
Međutim, ne možemo zatvarati oči pred činjenicom da nisu sva naša sela ni živa, ni pogodna za turizam. Mnoge ruralne sredine gotovo su potpuno napuštene, a broj stanovnika u njima godinama opada. Upravo zato, tamo gdje ljudi još žive i gdje postoji domaća proizvodnja, turizam može postati garant opstanka i način da se sačuva zajednica, ali i prostor.
Istovremeno, ne možemo reći ni da se možemo pohvaliti održivim turizmom. Padamo već na prvom koraku a to je procenat zaštićenih prirodnih područja koji je kod nas, i dalje, ispod svakog minimuma potrebnog za ozbiljan pristup zaštiti prostora. Ali imamo ono što mnogi nemaju – prirodu koja (još) nije uništena i koja bi, ako je zaštitimo i mudro iskoristimo, mogla postati osnova jednog drugačijeg pristupa turizmu.
Turizam smo svi mi
Zato je važno da prepoznamo šta nas čini posebnima, da to zaštitimo i razvijamo na način koji će dugoročno koristiti i ljudima i prostoru. Jer samo tako turizam može biti više od brojki, može biti od koristi i može biti garant opstanka na ovim prostorima.
Imamo jedinstvenu priliku da budemo među rijetkim odredištima koja nisu potpuno narušila ravnotežu između turizma i prirode. Ako sada postavimo jasna pravila, podržimo lokalne proizvođače, čuvamo rijeke, šume i običaje, naši gosti će to prepoznati. I ne samo to, oni će dolaziti, oni će nas preporučiti i željeti da se vrate i budu opet dio te priče.
Danas se većina putovanja planira online. Pretraga na mobilnom telefonu odlučuje hoće li neko doći baš kod nas ili negdje drugo. Ali digitalna prisutnost ne znači da moramo izgledati kao ostali. Naprotiv, i tu bi trebalo da budemo autentični.
Kratki video zapisi o tome kako se peče rakija, priče domaćina o životu na selu, prikazi šetnje kroz netaknutu prirodu – sadržaji su koji izazivaju emociju. Kada neko na drugom kraju svijeta pogleda video gdje djed ili baka objašnjavaju kako prave sir, ne vidi reklamu – vidi poziv.
Ne moramo imati savršene kamere, ali moramo imati iskrene ljude i stvarne priče. Digitalna prisutnost ne smije izgubiti ono što nas čini posebnima, a to je ljudskost.
Najvažnije je razumjeti da turizam nismo „mi“ i „oni“. Turizam smo svi zajedno. Domaćini, zanatlije, vodiči, prodavci proizvoda i usluga, od bake na pijaci, preko recepcionera hotela sa pet zvjezdica, do predstavnika opština i gradova. Svi smo na istom zadatku. Kada to shvatimo, turizam prestaje biti samo posao. Postaje čuvar identiteta, pokretač razvoja i način da vratimo mlade.
Bosna i Hercegovina ima sve ono što savremeni putnik traži – netaknutu prirodu, duboku tradiciju, srdačne ljude i bogatu kulturnu raznolikost. Ne smijemo to prodavati kao puki proizvod. Moramo to ponuditi kao iskustvo koje mijenja, inspiriše i pokreće.
Jer turizam nije posao od devet do pet. Kada se radi s dušom on postaje pokret, a pokreti ostavljaju trag.
O autoru:
Marko Radic, turistički radnik koji piše i govori o turizmu iz uvjerenja da putovanja mijenjaju ljude, ali i mjesta. Kao konsultant sa deset godina iskustva u polju turizma, pomaže destinacijama da ispričaju svoju priču na pravi način – održivo i autentično.