Tokio je i 4 decenije poslije tih i čist uprkos gužvi, dok cijeli Japan svaki dan gubi 30 razreda đaka

Goran Milić opet putuje. Nakon Amerike, Pariza, Londona, Berlina, Izraela te Sjevera i Juga nagrađivani novinar je otputovao u Japan gdje je snimio peto izdanje svog popularnog dokumentarnog serijala “What’s Up”.

Tokio je i 4 decenije poslije tih i čist uprkos gužvi, dok cijeli Japan svaki dan gubi 30 razreda đaka
foto: mrsiraphol/freepik

Tokio je i 4 decenije poslije tih i čist uprkos gužvi, dok cijeli Japan svaki dan gubi 30 razreda đaka

Goran Milić opet putuje. Nakon Amerike, Pariza, Londona, Berlina, Izraela te Sjevera i Juga nagrađivani novinar je otputovao u Japan gdje je snimio peto izdanje svog popularnog dokumentarnog serijala “What’s Up”.


U zemlji izlazećeg sunca proveo je 30 dana, od 5. aprila do 6. maja, a građani će dokumentarac moći vidjeti na jesen na HRT-u, piše Jutarnji list.

– Bilo je i prekrasno i naporno. Dva aviona, 14 sati leta, isto toliko natrag, uz presjedanja u Münchenu. Ne brojim ni obilaske nekoliko gradova, poput Tokija, Osake, Jokohame, Hirošime i Kyota, te manjih turističkih mjesta na okeanu – priča Milić koji će i ovaj put nesumnjivo uspjeti prenijeti puls jedne nacije gledaocima.

– U Japanu svaki dan nestane 30 razreda djece, a godišnje izgube pola miliona stanovnika – otkriva novinar.

Prije ovog putovanja u Japanu je bio samo jednom, davne 1986. godine, na promociji Olimpijskih igara u Južnoj Koreji. – Tokio mi je ostao u sjećanju kao grad velike gužve, čist i tih. I nakon 40 godina, to se nije promijenilo. Njihova ljubaznost i strogi društveni protokoli i dalje su fascinantni. Recimo, pitajte ih za smjer i odvest će vas do cilja, ali u trgovini prodavačice tretiraju kao nevidljive – kaže Milić.

Na pitanje novinara je li bio atrakcija zbog svoje visine, odgovara da je nova generacija Japanaca visoka oko 180 cm, ali hotelski minimalizam predstavljao je izazov zbog malih soba i niskih stropova. – Iako su hoteli velikodušni s mini-barovima, sobe su male. Pokliznuo sam se i udario zbog skučenog prostora. No, njihova ljubaznost u hotelima je izvanredna – dodaje.

Slabo govore engleski

Kaže da ih jako muči pad BDP-a. – Stvarno ih pogađa što su bili drugi 80-ih po BDP-u, pa ih je prešla Kina, pa Njemačka, sada će Indija i moguće je da završe na šestome mjestu. Oni detaljno proučavaju zašto i kako, po tome su mi najsličniji Fincima, koji isto tako detaljno već tri godine istražuju zašto više nisu najbolji u obrazovanju – navodi.

Najveći izazov bilo je dogovaranje intervjua zbog slabog poznavanja engleskog jezika. – Razgovor s direktoricom privatne škole koja predaje na engleskom bio je težak. Odgovore je čitala s papira, iako sam je molio da priča na japanskom ­- objašnjava Milić. Poslovni bonton također je bio zanimljiv. – Nakon sastanka, domaćini vas ispraćaju do kombija i mašu dok ne odete iza ugla. To je dio njihove pristojnosti – kaže Milić.

Bespravna gradnja

U Japanu se Milić bavio i temom bespravne gradnje. – U Japanu inspekcija šalje vlasnicima pisma da vrate objekte u prvobitno stanje. Ako ne postupe tako, nastavljaju slati pisma godinama. No, na kraju će objekat ipak srušiti – navodi Milić.

Hrana ga je također iznenadila. – Iako su Japanci poznati po ribi, veliki su mesožderi. Sushi je drukčiji nego kod nas, s manje riže. Njihov vozni park je impresivan, s mnogo luksuznih automobila koje nismo snimali jer su svakodnevica ­- kaže Milić.

Tokom snimanja, ekipa je putovala brzim vozovima. – Putovali smo za vrijeme praznika da vidimo kako izgleda Japan u to vrijeme. Vozovi su bili puni, a jedina galama dolazila je od nas stranaca – prisjeća se Milić.