Preciznija statistika od „možda“ odnosi se samo na prihode od turističkih posjeta tokom trajanja Olimpijskih igara. Međutim, iskustva prethodnih organizatora velikih sportskih događaja pokazuju da oni, baš zato što privlače gomilu „sportskih“ turista – odbijaju sve ostale. I to na duži rok.
Iako se pred svake Olimpijske igre vode žustre rasprave o tome da li se isplati biti njihov domaćin, lista kandidata nikada do sada nije bila prazna. Ipak, ona se skraćuje iz godine u godinu. Nekada se za održavanje Olimpijskih igara kandidovalo u prosjeku desetak potencijalnih domaćina, ali od 2012. godine taj broj se stalno smanjuje. Za organizaciju ovogodišnje Olimpijade prvobitno se prijavilo pet zemalja, a kada su četiri odustale, titula domaćina je pripala Francuskoj.
Francuski zvaničnici ne kriju da su troškovi za organizaciju ove sportske manifestacije dostigli skoro devet milijardi evra. S druge strane, ne izjašnjavaju se o ekonomskoj koristi koju od nje očekuju. To je umjesto njih uradio Univerzitet u Limožu, koji je objavio da će Olimpijske igre Parizu doneti prihode od 6,7 milijardi do 11,1 milijarde evra – ali tokom narednih 20 godina. Nešto brži povrat svojih investicija Francuska će zabilježiti kroz prikupljene takse i naknade, čiju visinu je konsultantska kuća Asteres procijenila na 5,3 milijardi evra.
„Psihološka“ ulaganja
Da ove prognoze treba uzeti sa oprezom pokazuju iskustva organizatora prethodnih Olimpijskih igara, čiji su troškovi često premašivali zacrtane iznose. Primjera radi, Grčka je za organizaciju ovog događaja 2004. godine potrošila dvostruko više nego što je isplanirala u budžetu. Za to je donekle kriv njen ozloglašeni kreativni pristup finansijama, ali svoj doprinos dale su i okolnosti na koje ova zemlja nije mogla da utiče. Te godine je, naime, porastao rizik od terorističkih napada, pa su ostale države vršile pritisak da se na Olimpijskim igrama u Atini uvedu posebne bezbjednosne mjere koje su koštale 1,2 milijarde dolara.
Grčku je na kraju održavanje Olimpijade zvanično koštalo 11 milijardi dolara, što je predstavljalo 5% državnog budžeta. Nezvanično, ako se uračunaju dodatni troškovi koji su drugačije vođeni, koštalo je zapravo 15 milijardi dolara. Da Grci nisu izuzetak u finansijskoj kreativnosti pokazuje slučaj Velike Britanije, koja je osam godina kasnije izdvojila istu sumu za Olimpijske igre u Londonu.
Sada njihovim stopama ide i Francuska. Ona je samo za građevinske radove vezane za ovaj sportski događaj opredijelila 2,4 milijarde evra, ali je državni revizor utvrdio da ta suma narasta na pet milijardi. No, dok se troškovi umnožavaju, francuski zvaničnici ne pokazuju da ih to opterećuje. Guverner francuske centralne banke, koji bi po prirodi posla trebalo da brine o finansijama, izjavio je da će Olimpijske igre imati „više psihološki nego ekonomski uticaj“ na zemlju i da će povećati njen ugled u svijetu, što bi možda moglo privući nove investicije.
Nešto preciznije podatke od „možda“ statističari nude kada su u pitanju prihodi od turističkih posjeta tokom trajanja Olimpijade. Računa se da će 15 miliona gostiju, od kojih će dva miliona doći iz inostranstva, obezbijediti prihode od 3,6 milijardi evra.
Jedni turisti tjeraju druge
Ali kakav efekat će dolazak turista imati na ukupnu francusku ekonomiju? Veoma mali, pokazuju brojne analize sličnih sportskih događaja. Prema ovim istraživanjima, države u kojima su organizovane velike sportske manifestacije bilježile su rast poreskih opterećenja, nizak povrat javnih investicija, visoke troškove građevinskih poduhvata i velike izdatke za održavanje sportskih i drugih objekata po završetku takmičenja.
Lokalno stanovništvo se tokom trajanja tih događaja suočavalo sa nepodnošljivim gužvama u gradovima, rastom zagađenja, povećanjem kriminala… Sve ovo pratio je rast cijena roba i usluga, uključujući i sadržaje koje obilaze i drugi turisti osim „sportskih“. Sve to se upravo dešava u Parizu – karte za Ajfelov toranj poskupjele su za petinu, a za posjete Luvru 29%. Očekuje se da će poskupjeti i ostala „vruća“ roba koju turisti traže, počev od hrane u restoranima, preko grickalica i piva u prodavnicama, prezervativa u drogerijama, do karata za javni prevoz.
Poslije ovih tmurnih izveštaja i prognoza, postavlja se pitanje zašto bi iko uopšte želio da bude organizator ovakvih sportskih nadmetanja? Sigurno ne zbog razvoja turizma, tvrde ekonomisti Igor Drapkin, Savin Ivan i Zverev Ilija u studiji „Razmatranje uticaja velikih sportskih događaja na priliv stranih turista“.
Prema njihovoj analizi, očekivanja od velikih sportskih dešavanja uglavnom su optimističnija od realnosti, jer većina turista najčešće izbjegava lokacije na kojima se ona održavaju, prije svega zbog gužvi i vrtoglavog poskupljenja smještaja. Naime, često se dešava da događaji poput Olimpijskih igara baš zbog toga što privlače „sportske“ turiste odbijaju sve druge, te zemljama domaćinima za vrijeme igara prihodi od turizma padaju umjesto da rastu, piše Biznis&Finansije.
To uglavnom važi za popularne turističke destinacije poput Atine, Londona ili Pariza. Kada one organizuju velika sportska dešavanja, postoji velika vjerovatnoća da će zabilježiti pad ukupnog broja turista. S druge strane, manje posjećenim destinacijama organizacija ovakvih događaja može da poveća priliv posjetilaca. Primjera radi, u ovom vijeku su od svih svjetskih prvenstava u fudbalu samo dva prvenstva – u Japanu i Južnoj Koreji 2002. i u Južnoj Africi 2010. godine – dovela do rasta broja turističkih posjeta, dok su ostala prvenstva zabilježila negativan ili neutralan priliv gostiju. Statistika ljetnih Olimpijskih igara nije ništa optimističnija – samo one održane u Kini 2008. značajnije su podstakle dolazak turista. Za ostale se ne može reći da su svojim domaćinima donijele procvat turizma.
Kada se sve sabere, od 18 analiziranih zemalja u kojima su organizovani veliki sportski događaji, u njih 11 broj turista je smanjen i to ne samo tokom održavanja događaja već i u naredne četiri godine. U tri zemlje je broj turista stagnirao, dok je u samo četiri zemlje porastao.
Domaćini se malo preračunali
Sudeći prema podacima nekih sektora privrede, slična sudbina čeka i Francusku. Naime, Air France i KLM, dvije najveće aviokompanije u toj zemlji, objavile su da će tokom ljeta prevesti manji broj putnika ka Parizu, zbog čega će zabilježiti gubitak od 180 miliona evra. Iz njihovog saopštenja vidi se da je ove godine prodato manje karata za putovanja ka francuskoj prestonici, nego prošlog ljeta. One navode da je opao i broj međunarodnih putnika ka Parizu i broj onih koji iz drugih dijelova Francuske dolaze u Grad svijetlosti.
Slična su iskustva AirBnB-a, platforme za izdavanje i zakupljivanje smještaja širom svijeta. Kada je objavljeno da će francuska prestonica biti domaćin Olimpijskih igara, rentijeri i hotelijeri su zadovoljno trljali ruke očekujući ogroman rast prihoda. Međutim, kako su se igre približavale postajalo je jasnije da su njihova očekivanja nerealna, pa su počeli masovno da spuštaju cijene. Prema nekim procjenama, smještaj u Parizu je od aprila 2024. pojeftinio za oko 32%, mada ima i primjera još drastičnijih sniženja. Tako je rezervacija za jedan dobro rangirani smještaj u blizini mjesta na kojem će se održavati olimpijska nadmetanja u julu prošle godine koštala 1.023 evra po noći, a ovog aprila „samo“ 436 evra.
Stručnjaci tvrde da je do ovako oštrog pada cijena doveo veliki rast ponude, jer se pokazalo da Parižani nisu imuni na brzu zaradu, dok je s druge strane tražnja manja od očekivane. Ali za razliku od domaćina, vlasnicima platforme AirBnB, koja je jedan od zvaničnih partnera Olimpijskih igara, one će predstavljati najveći dosadašnji posao u Parizu.