Future of work – koliko hibridni možemo biti?

Riječ je o konceptu koji se odnosi na način na koji ljudi obavljaju posao u eri digitalne tehnologije. Razvio se u skladu s brzim napretkom tehnologije i promjenama u načinu na koji kompanije i pojedinci rade. Evo nekoliko ključnih tačaka u vezi s digitalnim radnim mjestima:

• Fleksibilnost: Digitalna radna mjesta često nude veću fleksibilnost u pogledu radnog vremena i lokacije. Zbog tehnoloških alatki, kao što su video konferencije, cloud storage i kolaborativni alati, ljudi mogu raditi s bilo kog mjesta i često imaju opciju da kreiraju svoj radni raspored.

• Rad na daljinu: Iako ne nužan, rad na daljinu postao je integralni dio digitalnih radnih mjesta. Zaposleni mogu da rade iz svojih domova ili drugih lokacija, smanjujući potrebu za fizičkim prisustvom u kancelariji.

• Tehnološki alati: Digitalna radna mjesta koriste razne tehnološke alate i platforme za komunikaciju, kolaboraciju i upravljanje projektima. To podrazumijeva alate poput: e-pošte, softvera za video konferencije, alatke za upravljanje zadacima, alatke i softveri za upravljanje projektima i druge aplikacije.

• Automatizacija i vještačka inteligencija: Digitalna radna mjesta često koriste automatizaciju i vještačku inteligenciju da bi poboljšali efikasnost i produktivnost. Ovo može obuhvatiti automatizaciju rutinskih zadataka, analizu podataka i donošenje informisanih odluka.

• Bezbjednost podataka i privatnost: S obzirom na digitalizaciju poslovanja, bezbjednost podataka i zaštita privatnosti postaju ključni aspekti digitalnih radnih mjesta. Kompanije moraju ulagati u zaštitu podataka i edukaciju zaposlenih o sigurnosnim rizicima.

• Kontinuirano učenje: Brza promjena tehnologije znači da je kontinuirano učenje i usavršavanje vještina neophodno da bi se ostalo konkurentan na digitalnom tržištu rada. To može uključivati online kurseve, obuke i samostalno učenje.

Digitalna radna mjesta imaju prednosti, ali takođe donose i izazove u vezi s ravnotežom između posla i privatnog života, kao i potrebom za adaptacijom na brze tehnološke promjene. Ovaj koncept će vjerovatno, s razvojem i mijenjanjem tehnologije, nastaviti da se razvija.

Iako se pojmovi “digitalno radno mjesto”, “online radno mjesto” i “rad na daljinu” često koriste kao sinonimi, postoji nekoliko nijansi koje se mogu razmatrati:

Digitalno radno mjesto se obično koristi da opiše širi koncept rada koji uključuje upotrebu digitalnih alata i tehnologija za izvršavanje posla. Digitalno radno mjesto obuhvata upotrebu različitih digitalnih alatki za komunikaciju, saradnju, upravljanje projektima i za pristup resursima i informacijama putem digitalnih sredstava. To može uključivati i fizičku kancelariju, ali se oslanja na digitalne alate za olakšavanje rada. S druge strane, online radno mjesto (engl. Online Workplace) je način rada u kojem je radna okolina potpuno digitalizovana i gdje se posao obavlja putem interneta. To znači da su svi alati, resursi i komunikacija potpuno online. Online radna mjesta često podrazumijevaju da zaposleni mogu pristupiti svemu što im je potrebno za posao putem interneta, bez potrebe za fizičkom prisutnošću u kancelariji.

S druge strane rad na daljinu (engl. Remote Work) odnosi se na rad izvan tradicionalne kancelarije ili rad s udaljenih lokacija, kao što su privatni životni prostori, kolaborativni i coworking prostori ili potpuno neobične lokacije, kao npr. turistička mjesta. Rad na daljinu može obuhvatiti digitalne alate i online radno mjesto, ali je posebno usredsređen na to da zaposleni ne moraju biti prisutni u istoj fizičkoj lokaciji kao njihove kolege ili poslodavac.

Ono što je suštinski značajno jeste da rad na daljinu obično jeste dio digitalnog radnog mjesta ili online radnog mjesta, ali ne nužno.Ovi termini se nerijetko koriste u pogrešne svrhe, ali je važno imati na umu da je riječ o različitim aspektima modernog rada, koji zavise od digitalnih tehnologija i omogućavaju veću fleksibilnost zaposlenima i nerijetko povećavaju njihovo zadovoljstvo.

Shodno tome, digitalno radno mjesto može uključivati i rad na daljinu (online) i rad u kancelariji. Koncept digitalnog radnog mjesta se ne ograničava na određenu lokaciju ili način rada, već se fokusira na upotrebu digitalnih tehnologija i alata, radi olakšavanja rada. Shodno tome, treba razlikovati tri oblika digitalnog radnog mjesta, zavisnoi od mjesta rada:

1. Rad na daljinu (online): Zaposleni mogu raditi izvan kancelarije koristeći digitalne alate i tehnologije za komunikaciju, kolaboraciju i izvršavanje posla. To može podrazumijevatii rad iz kuće, coworking prostora ili bilo koje druge udaljene lokacije. Ovaj aspekt digitalnog radnog mjesta omogućava veću fleksibilnost i omogućava zaposlenima da rade onda kada im to odgovara.


2. Rad u kancelariji: Digitalno radno mjesto takođe može uključivati tradicionalni rad u kancelariji, ali uz upotrebu naprednih digitalnih alata i sistema koji olakšavaju komunikaciju, dijeljenje informacija i saradnju među zaposlenima. U ovom slučaju, kancelarija postaje digitalno optimizovano okruženje koje podržava moderne načine rada.


3. Hibridni model rada: Mnoge organizacije primjenjuju hibridne modele rada koji kombinuju rad na daljinu i rad u kancelariji. To znači da zaposleni ili imaju mogućnost da biraju gdje će raditi, zavisno od svojih potreba i zadatka koje obavljaju ili je to dio nekog kolektivnog dogovora s poslodavcem o rasporedu rada online i rada u kancelariji. 

U suštini, digitalno radno mjesto može se prilagoditi potrebama organizacije i zaposlenih, kombinujući različite načine rada da bi se postigla veća efikasnost, produktivnost i zadovoljstvo zaposlenih.

Kako biramo način rada?

Odabir načina rada, odnosno u kojoj mjeri će se raditi u kancelariji ili online/remote, zavisi od različitih faktora. Organizacije i zaposleni obično uzimaju u obzir sljedeće faktore prilikom odlučivanja o odgovarajućem načinu rada:

• Priroda posla: Vrsta posla koja se obavlja igra ključnu ulogu u odabiru načina rada. Neke poslove je lakše obavljati iz kancelarije, posebno ako zahtijevaju fizičku prisutnost, interakciju s kolegama ili pristup specifičnoj opremi. S druge strane, poslovi koji su uglavnom bazirani na komunikaciji i digitalnim alatima često se mogu obavljati na daljinu.


• Tehnološka infrastruktura: Dostupnost i pouzdanost tehnološke infrastrukture igraju važnu ulogu. Ako organizacija nema dovoljno resursa ili stabilne internet veze za podršku radu na daljinu, to može ograničiti mogućnost rada izvan kancelarije.


• Kultura organizacije: Kultura organizacije može biti ključna u određivanju načina rada. Neke organizacije promovišu rad u kancelariji kao dio svoje kulture, dok druge podržavaju fleksibilnost i rad na daljinu. Važno je da organizacija ima jasne smjernice i politike koje definišu očekivanja u vezi s radnim mjestom.


• Potrebe zaposlenih: Potrebe i preferencije zaposlenih igraju značajnu ulogu u odabiru načina rada. Neki zaposleni mogu preferirati rad u kancelariji zbog socijalnih interakcija i bolje radne discipline, dok drugi radije rade na daljinu zbog veće fleksibilnosti i udobnosti.


• Zadaci i projekti: Različiti zadaci i projekti mogu zahtijevati različite uslove rada. Na primjer, timovi koji rade na projektima koji zahtijevaju intenzivnu saradnju i brainstorming, mogu preferirati rad u kancelariji, dok timovi koji se bave individualnim zadacima i analitičkim radom mogu raditi na daljinu.


• Ekonomska i operativna razmatranja: Troškovi koji se odnose na prostor, putovanje i održavanje kancelarije takođe igraju ulogu u odlučivanju o načinu rada. Organizacije će pažljivo razmatrati ekonomske aspekte i operativne koristi radi optimizacije resursa.


• Zdravstveni i bezbjednosni faktori: Posebno tokom pandemije, kao što je KOVID-19, zdravstveni i bezbjednosni faktori mogu uticati na odluku o radu u kancelariji ili na daljinu. Organizacije su u ovom slučaju, radi zaštite zaposlenih,  morale prilagoditi svoje prakse.

Kombinacija ovih faktora uticaće na odabir načina rada, a organizacije će često usvojiti hibridni pristup radu koji omogućava fleksibilnost i prilagođavanje promjenama u okruženju rada. Važno je da se komunicira i sarađuje sa zaposlenima da bi se razumjele njihove potrebe i preferencije i omogućila optimalna radna sredina.

Hibridni rad podrazumijeva kombinaciju rada u kancelariji i rada na daljinu (online), omogućavajući zaposlenima da biraju gdje i kako će obavljati svoje radne zadatke. Ovaj model rada obuhvata različite aspekte i prakse koje se mogu prilagoditi potrebama organizacije i zaposlenih. Fleksibilnost hibridnog rada ogleda se u nekoliko komponenti. 

• Fleksibilnost lokacije: Zaposleni imaju mogućnost da rade iz kancelarije, iz svojih domova, coworking prostora ili drugih udaljenih lokacija prema sopstvenom izboru ili u skladu sa zahtjevima zadatka. 


• Fleksibilnost radnog vremena: Hibridni model rada može uključivati fleksibilnost radnog vremena, omogućavajući zaposlenima da prilagode svoj radni raspored da bi bolje odgovarao njihovim potrebama i obavezama.

• Digitalni alati i tehnologije: Zaposleni se oslanjaju na digitalne alatke za komunikaciju, saradnju i izvršavanje posla. To podrazumijeva video konferencije, e-poštu, softver za dijeljenje dokumenata i druge aplikacije koje omogućavaju saradnju bez obzira na fizičku lokaciju.

Brza promjena tehnologije znači da je kontinuirano učenje i usavršavanje vještina neophodno da bi se ostalo konkurentan na digitalnom tržištu rada.

Organizacije koje primjenjuju hibridni model rada često imaju prilagodljive politike i procedure koje podržavaju ovakav način rada. To može uključivati smjernice za upotrebu digitalnih alatki, politike bezbjednosti podataka i druge. Hibridni rad može zahtijevati da se sastanci i interakcije među zaposlenima planiraju i organizuju pažljivije, da bi se omogućila efikasna komunikacija između onih koji rade u kancelariji i onih koji rade na daljinu. Različiti zadaci i projekti mogu zahtijevati različite uslove rada. Na primjer, timovi koji rade na projektima koji zahtijevaju intenzivnu saradnju i brainstorming mogu preferirati rad u kancelariji, dok timovi koji se bave individualnim zadacima i analitičkim radom mogu raditi na daljinu.

Budućnost: koje industrije su pogodnije za hibridni način rada?

Prihvatanje hibridnog rada variraće među različitim industrijama i organizacijama, a nekoliko ključnih faktora uticaće na to kako će se svaka industrija prilagoditi ovom modelu rada. Sljedeće industrije obično se smatraju prikladnim za hibridni rad:

1. Informacione tehnologije (IT): IT industrija je već odavno prihvatila hibridni rad i često se radi na daljinu, što omogućava pristup talentima širom svijeta.


2. Finansijske usluge: Mnoge firme iz oblasti finansijskih usluga su prepoznale koristi hibridnog rada u smislu smanjenja troškova prostora i boljeg zadovoljstva zaposlenih.


3. Kreativne industrije: Industrije kao što su dizajn, marketing i mediji često podržavaju hibridni rad, jer kreativni radnici često mogu raditi s bilo koje lokacije uz pravilne alate.


4. Tehnološke startap kompanije: Startapovi često podržavaju rad na daljinu i hibridne modele da bi privukli talente iz različitih dijelova svijeta.

Industrije koje zahtijevaju fizičku prisutnost radnika na specifičnim lokacijama, kao što su fabrike ili građevinske lokacije, mogu se suočiti s izazovima u provođenju hibridnog rada za određene poslove. Slično je i sa zdravstvenim sektorom. Zdravstvene ustanove i zdravstveni radnici često zahtijevaju fizičku prisutnost da bi se pružile zdravstvene usluge, ali administrativni i poslovi podrške takođe mogu biti pogodni za hibridni rad. S druge strane, pojedini segmenti zdravstvenih usluga, posebno kroz telemedicinu, polako postaju hibridni. Industrija maloprodaje takođe nerijetko zahtijeva prisutnost zaposlenih u prodavnicama i na prodajnim mjestima, ali se zato administrativni poslovi i menadžment mogu prilagoditi hibridnom radu. Osim toga, online prodaja, posebno tokom pandemije, dio ove industrije prevela je u hibridni način rada pa je kupovina putem interneta zabilježila značajan rast. Jedan od javnih sektora koji je teže prevesti u online jeste obrazovanje. Iako je i ovaj sektor izmijenjen tokom pandemije, generalni zaključak je da se rad uživo s učenicima i studentima, teško može zamijeniti online učenjem. 

Da sumiramo…

Čak i unutar iste industrije, organizacije mogu imati različite pristupe hibridnom radu,  zavisno od svojih specifičnih potreba, kulture i resursa. Primjena hibridnog rada zahtijeva pažljivo planiranje i prilagođavanje da bi se zadovoljile potrebe zaposlenih, klijenata i drugih. S druge strane organizacije trebaju biti spremne za nepredvidive situacije da bi održale konkurentnost, jer nikad se ne zna kada će se i zašto javiti potreba da se određeni posao ili dio posla završi online. Ostaje nadati se da nećemo imati situacije slične filmskoj pandemiji čiji smo bili svjedoci, ali imati plan za to, tehnologiju koja to može ispratiti i zaposlene prilagođene takvom radu, može biti samo konkurentska prednost kompanije.