Prema istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije, čak 77 % zaposlenih doživljava simptome sagorijevanja na poslu, dok Američka psihološka asocijacija navodi da stres na radnom mjestu, zbog smanjene produktivnosti i povećanog odsustva s posla, ekonomiju godišnje košta milijarde dolara.
Lis Foslien, u svojoj odličnoj knjizi „Velika osjećanja“, navodi podatke Svjetske zdravstvene organizacije prema kojima je u 2016, globalno, više od 745.000 ljudi umrlo od prekomjernog rada. Ljudi koji rade više od 55 sati nedjeljno imaju oko 35 % veći rizik od moždanog udara i 17 % veći rizik od smrti.
Sagorijevanje negativno utiče na naše fizičko i mentalno zdravlje – dovodi do hroničnog umora, problema sa spavanjem, oslabljenog imuniteta i povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti. Zbog svega toga ključna je prevencija, jer samo zdrav i balansiran odnos prema poslu može donijeti dugoročne koristi, kako za pojedinca, tako i za kompanije.
Uprkos ovim statistikama, u našem društvu i dalje se njeguje način rada koji vodi u sagorijevanje što je, sa današnjim znanjem i istraživanjima, nedopustivo i moralo bi da se mijenja.
Kako uopšte dolazi do „burnouta“ (sagorijevanja na poslu)?
Nije svaki umor burnout, jer od burnouta ne možete da se izlječite tako što ćete otići deset dana na odmor. Da bismo jasno definisali šta je burnout, s obzirom da danas ljudi ovu riječ koriste za različite faze umora, iskoristiću listu prvog kliničkog mjerenja burnouta koji je kreirala psiholog Kristina Maslach. Prema njenom MBI (Maslach Burnout Inventory), burnout podrazumijeva tri dimenzije: 1. premor – osoba se osjeća potpuno bez energije i preumorno, 2. cinizam – osoba se osjeća potpuno odvojeno od svog posla i ljudi oko nje, 3. neefikasnost – osoba se osjeća kao da nikad ne može da uradi posao dovoljno dobro.
Krenemo li od početka, prstom bi prvo mogli da pokažemo na naš obrazovni sistem. Živimo u svijetu u kojem smo nesvjesno, još tokom odrastanja, učili i stvarali uvjerenja koja nam uopšte ne koriste. Umjesto da nas u školama uče kako da razvijamo kritičko mišljenje, vodimo argumentovane diskusije, komuniciramo asertivno i aktivno slušamo, postavljamo i poštujemo granice, učili su nas da bezuslovno poštujemo autoritet i reprodukujemo informacije.
Onda se prebacimo u poslovni svijet i svi mi koji smo vaspitavani da budemo „dobra djeca”, u želji da se dokažemo, ne znamo reći „ne“ pa ćemo više raditi, prvi doći, posljednji otići, trudimo se da se svima svidimo i na kraju završimo sa previše posla, premalo vremena i koju godinu kasnije, sagorimo.
Do sagorijevanja na poslu dolazimo neodrživim ponašanjem duži vremenski period.
Uvjerenja koja vode ka sagorijevanju
Iza svakog ponašanja stoji set, najčešće nesvjesnih, uvjerenja zbog kojih se ponašamo na određen način. Ako imate neka od ovih uvjerenja, vjerovatno ste skloni sagorijevanju, ako ga već niste nekoliko puta i doživjeli: Treba svima da se svidim, ne znam da kažem „ne“ (jer to će onda značiti da nešto ne znam ili sam lijena ili nisam dobra osoba), ne treba da se suprotstavljam autoritetu, dobar sam radnik ako sam požrtvovana i uvijek prisutna, sve što dođe od nadređenih je hitno i bitno, uvijek treba da naučim još nešto da bih bila potpuno kompetentna i da bih dobro radila svoj posao, umor je normalan, ko želi da uspije mora da radi naporno i mnogo, ako nemaš vremena, manje spavaj, bićeš primjer ako dolaziš prvi, a odlaziš posljednji.
Kako ništa nije crno ili bijelo ni sva ova uvjerenja nisu potpuno netačna, ali treba biti pažljiv i ne primjenjivati ih bukvalno, svuda i uvijek.
Zablude i mitovi o uspjehu i poslu koje treba da razbijemo
Kada počnem da pričam o burnoutu često naiđem na osudu. Smatra se da ljudi koji vole svoj posao ne doživljavaju sagorijevanje. Ako si motivisan i voliš ono što radiš, nemaš pravo da budeš umoran, da želiš odmor ili da radiš manje. Od ljudi koji imaju uspješne firme ili karijere, često možemo čuti da je put do uspjeha – raditi teško, mnogo i prekovremeno, možda i spavati na poslu.
Tačno je da bez rada i truda nema rezultata, ali je tačno i da može da se živi i radi drugačije. Ne moramo i ne trebamo da zdravljem plaćamo uspjeh.
Onda se postavlja pitanje – šta je zapravo uspjeh, ako zbog njega izgubimo zdravlje, ugrozimo odnose, nemamo vremena za stvari koje volimo, nemamo dobar osjećaj u stomaku?
Hajde da razbijemo zablude i mitove koje čujemo o uspjehu i poslu i da naučimo kako da živimo i radimo zdravije (ono o čemu sa svojim gostima pričam u BizBalans podcastu).
Oni koji vole svoj posao ne mogu da dožive sagorijevanje
Upravo zato što voliš svoj posao i zato što ti je stalo, možeš se dovesti do sagorijevanja. Ako bukvalno radiš bez prestanka, previše se trudiš, razviješ perfekcionistički model rada i smatraš da uvijek sve može bolje i nemaš vremena da staneš jer će se sve srušiti – par mjeseci ili godina kasnije, sagoriš.
Ko se žali na umor previše je „svilen“ ili lijen
Živimo u društvu koje umor posmatra kao bedž uspješnosti. Ako sam stalno umoran, onda sam požrtvovan radnik. Idemo preko svojih granica, ignorišemo šta nam tijelo poručuje da bismo uradili što više i bili „vrijedni“. Riječ „vrijednost“ lingvistički, zanimljivo, dovodi se u vezu sa sintagmom kad radimo. Niko nam ne kaže da smo vrijedni samo zato što postojimo, već jedino kad nešto radimo ili uradimo. Međutim, ako ne odmorimo kad to tijelo zahtijeva, onda nas stigne nešto (obično u obliku neke bolesti) što nas „veže“ za krevet, pa smo primorani da odmorimo.
Ko voli svoj posao ne radi ni jedan dan u svom životu
Ovo je vrlo romantična, ali netačna rečenica. Svakako je lakše kad volimo svoj posao i nadam se da svi ljudi znaju i vjeruju da mogu i da trebaju da rade ono što vole. Međutim, ma koliko voljeli svoj posao, normalno je da imamo dane kad nam se ne radi, nemamo pažnju ili nam posao ne ide od ruke. To ne znači da treba da se silimo i da mislimo da nešto s nama nije u redu. Vjerovatno nam je samo potreban odmor i udaljavanje od posla da bismo svježi, lakše i brže, mogli da riješimo sve što treba.
Kada imaš mnogo posla radi duže i više, spavaj manje
Ovo je prva stvar koja pada na pamet svima koji imaju previše zadataka, a manjak sati u danu da bi sve te zadatke obavili. I ovo može da bude dobra taktika kratkoročno.
Međutim, manje sna utiče na naše kognitivne sposobnosti i naš nenaspavan mozak je veoma sličan mozgu koji je pod dejstvom alkohola. To znači da sporijemo radimo, donosimo lošije odluke, pravimo više grešaka. Da ne govorim o tome da nam spavanje regeneriše ćelije i utiče na naš imunitet, kožu i izgled.
Ovde je, zapravo, obrnuti savjet ispravniji – napravi pauzu, naspavaj se i odmori, pa odmoran razmisli da li uopšte treba da uradiš baš sve stvari sa liste. Posloži prioritete, delegiraj šta možeš i osmisli kako da optimizuješ svoj posao i obaveze.
Bonus savjeti za zdrav način rada
Slušaj svoje tijelo
Ako ti tijelo govori da je stigao umor, ako glava boli i više ne sarađuje, rješenje nije energetski napitak ili kafa već – odmor.
Kada se distanciramo od problema, izađemo iz stanja stresa (gdje nam je um sužen i ne možemo da razmišljamo kreativno, već samo reaktivno), rješenje se obično mnogo lakše nađe.
Zapitaj se šta možeš da prestaneš da radiš
Prečesto sebi dodajemo zadatke i smišljamo šta još treba da uradimo, pročitamo, završimo, s kim da se još čujemo ili vidimo. Pogledaj tu svoju „to do“ listu i razmisli šta možeš da izbaciš ili prebaciš nekom drugom. Ako misliš da je baš sve bitno revidiraj svoje prioritete, traži pomoć.
Nauči da postavljaš granice i pobrini se prvo za sebe
Kada si ti dobro, možeš i posao da obavljaš dobro. Zato uopšte nije sebično već odgovorno, da se prvo pobrinemo da nama bude dobro i da damo sebi ono što nam je potrebno – dovoljno sna, trening, zdravu hranu (ne ispred računara već na svježem vazduhu), prostor u rasporedu za razmišljanje. Jedino tako ćeš posao moći obaviti maksimalno posvećeno i najbolje moguće.
Promijeni uvjerenja koja ti ne koriste
Za ovo je prvo neophodno da osvijestiš koja uvjerenja imaš (neka od njih smo spomenuli na početku teksta), jer ne možemo da mijenjamo ono što ne znamo ili ne razumijemo. Kad ih osvijestiš, onda možeš i da ih mijenjaš. Možeš da vidiš koja uvjerenja ti više nisu korisna i da ih zamijeniš korisnijim. Detaljnije o tome kako se uvjerenja mijenjaju čitaj kod Džoa Dispencea, Liz Foslien i mnogih drugih autora ili pogledaj neku od epizoda podcasta Biz Balans J
Jedino kad smo zdravi i kad smo dobro možemo da budemo zaista uspješni
Prepoznavanjem simptoma stresa i sagorijevanja, uz uvođenje balansiranih radnih navika i rutina koje nam smanjuju stres i povećavaju pažnju i dobar osećaj, postavljamo temelje za dugoročno zdravlje i produktivnost. Na svakom od nas je individualna odgovornost da nauči na koji način su um i tijelo povezani, kako da promijenimo uvjerenja koja nam ne koriste i instaliramo nova i kako da živimo i radimo zdravije i pametnije.
Znanje i primjena su ključ – jer jedino tako možemo obezbijediti zdrav i održiv uspjeh, kako za pojedince, tako i za organizacije.
O AUTORU:
Ana Brzaković je stručnjak za marketing i komunikaciju, vlasnica B2B marketing agencije Digital way, biznis kouč, trener i edukator svjesnog i zdravog života, autorka Analogičnih priča i podcasta BizBalans.
Završila je studije novinarstva u Nišu i na Univerzitetu u Minesoti, SAD. Prije osnivanja svoje agencije, karijeru je gradila u Delta Holdingu, Američkom savjetu za internacionalno obrazovanje i britanskoj agenciji Data Driven Marketing.
Misiju da motiviše ljude da sebe bolje upoznaju i žive i rade zdravije, srećnije i ispunjenije realizuje kroz podcast BizBalans na kanalu Biznis priče, koučing, svoj blog i njuzleter Analogične priče.
Na sve ove teme možete čitati na njenom sajtu www.anabrzakovic.com