Mnoge vještine koje ni mi danas više ne koristimo, ali ih pamtimo kao dio djetinjstva i školovanja, mlađe generacije nikada nisu morale ni učiti. Ostavite ih same u prirodi sa kartom i kompasom i možda će se snaći, ali teško je vjerovati da ih je iko sistematski učio kako se tim alatima služi. Uz to, pamćenje se sve manje oslanja na mozak, a sve više na telefone i digitalne bilješke.

Pisanje pisanim slovima polako nestaje

Starije generacije školske dane pamte po ispisanim redovima slova, od A do Ž, malih i velikih, pisanih i štampanih. Iako se pisana slova i dalje uče u prvim razredima osnovne škole, rijetko se kasnije zaista koriste. Sve češće se može čuti da neko ne piše, pa čak ni ne zna čitati pisana slova. U više od dvadeset saveznih država u Sjedinjenim Američkim Državama pisana slova više nisu dio nastavnog programa.

„Imam ga u imeniku, ne u pamćenju“

Nekada, kada su se telefoni tek pojavili, bilo je nezamislivo da jedan imenik sadrži više od nekoliko desetina brojeva. Brojeve članova porodice i bliskih prijatelja znali smo napamet — najprije fiksne, a kasnije i mobilne. Razvojem pametnih telefona te su se navike polako gubile. Danas mnogi jedva znaju i vlastiti broj telefona.

Korištenje karata bez navigacije

Čitanje geografske karte oduvijek je zahtijevalo određenu vještinu, ali mlađe generacije često ne znaju ni odakle početi. Otkad znaju za sebe, postoje GPS navigacije u automobilima i na mobilnim telefonima — karte koje same govore kada treba skrenuti i koliko još ima do odredišta. Fizičke karte i atlasi postali su gotovo zaboravljeni predmeti.

Kad pukne dugme, kupuje se nova košulja

Brza moda navikla nas je na odjevne predmete koji ne traju duže od jedne sezone i na dugmad koja otpadaju nakon nekoliko pranja. Nekada su kvalitetniji komadi odjeće, uz upute za održavanje, imali ušiveno i rezervno dugme za sitne popravke. Danas se čini da je i osnovno šivanje zaboravljena vještina, a internet tutorijali jedini način da se nauči kako obaviti jednostavan popravak.

Računanje u glavi postaje rijetkost

Školska matematika nekada je zahtijevala brzo sabiranje, oduzimanje i mentalne proračune. Vremenom su se te vještine izgubile, a danas se i najjednostavnije računske operacije često obavljaju pomoću kalkulatora na telefonu. Kada postoji mogućnost da se ne razmišlja, lako se naviknuti na ideju da razmišljanje nije nužno.

Ne pišemo više ni e-poruke, a kamoli pisma

Pisanje klasičnih pisama i pravilno adresiranje gotovo su u potpunosti nestali. Međutim, čini se da ni elektronska pošta više nije prostor ličnog izraza. Sve češće se koristi umjetna inteligencija za pisanje poruka nadređenima ili kolegama, kako bi se izbjegle greške i nesigurnost u izrazu. Time se dobija osjećaj sigurnosti, ali se gubi lični ton i autentičnost komunikacije.