Zašto neki ljudi novac vide samo kao sredstvo, a drugi mu pridaju gotovo emocionalnu vrijednost i status glavnog životnog cilja? Odnos prema novcu mnogo govori o našem karakteru, motivaciji, pa i o načinu na koji gradimo karijeru ili biramo brendove. U psihologiji i menadžmentu taj odnos se već godinama proučava kroz pojam Love of Money (LOM) – mjeru ljubavi, važnosti i emocionalne povezanosti koju pojedinac ima prema novcu.

Koncept Love of Money razvijen je kroz istraživanja američkih i azijskih psihologa koji su nastojali shvatiti zašto novac kod nekih ljudi postaje centralni motivator, dok kod drugih ima isključivo praktičnu funkciju. Profesor T. L.-P. Tang i saradnici kreirali su standardiziranu LOM skalu – psihometrijski alat koji ispituje koliko ljudi novac doživljavaju kao simbol uspjeha, moći ili sreće. Ispitanici u ovakvim istraživanjima odgovaraju na niz tvrdnji poput „Novac mi daje osjećaj uspjeha“ ili „Novac određuje koliko ću se osjećati sretno“, a rezultati se sabiraju u jedinstveni skor. Što je viši rezultat, to je izraženija ljubav prema novcu.

Iako naizgled trivijalno, istraživanja pokazuju da LOM ima duboke implikacije za etiku, ponašanje i poslovne odluke. Ljudi s visokim LOM skorom često pokazuju veću spremnost da donose odluke koje im donose finansijsku korist, čak i kada su etičke granice nejasne. U organizacijama s izraženom „monetarnom kulturom“ – gdje je novac glavni motivator i mjerilo uspjeha – češće se javljaju situacije poput neetičnog ponašanja, prekomjernog takmičenja i pritiska na rezultate. S druge strane, osobe s nižim LOM skorom novac doživljavaju kao sredstvo za postizanje ciljeva, a ne kao svrhu samu po sebi. Njima su važniji osjećaj smisla, lični razvoj i međuljudski odnosi.

U praksi, razumijevanje LOM-a pomaže kompanijama i brendovima da bolje prepoznaju motivacione pokretače svojih zaposlenih i kupaca. U marketingu, visoki LOM može značiti da će potrošači snažnije reagovati na poruke koje naglašavaju prestiž, status i uspjeh. Takvi potrošači biraju brendove koji simbolizuju moć i samopouzdanje, često i one koji su premium pozicionirani. Nasuprot tome, potrošači s nižim LOM skorom više cijene autentičnost, održivost i društvenu odgovornost – vrijednosti koje se ne mogu izmjeriti novcem.

U domenu ljudskih resursa, LOM skala se koristi za razumijevanje šta zaista pokreće ljude na radnom mjestu. Zaposleni s visokim LOM-om bolje reaguju na finansijske stimulacije i bonuse, dok oni s nižim očekuju priznanje, balans i smislen rad. U tom smislu, LOM nije samo broj – to je kompas koji pokazuje kako različite generacije i profili zaposlenih doživljavaju uspjeh.

Zanimljivo je da LOM nije nužno povezan s količinom novca koju osoba ima. Brojna istraživanja pokazuju da i ljudi s vrlo visokim prihodima mogu imati nizak LOM – jer novac ne doživljavaju kao centralni element svog identiteta – dok neki s ograničenim sredstvima mogu imati izrazito visok LOM, snažno vjerujući da će im novac donijeti sreću i priznanje. To potvrđuje da je ljubav prema novcu prvenstveno psihološka, a ne materijalna kategorija.

Za potrebe praktičnih istraživanja razvijene su i kraće verzije LOM upitnika koje ispituju devet osnovnih tvrdnji. Na njih se odgovara na skali od 1 do 7, od „uopšte se ne slažem“ do „potpuno se slažem“. Neki od primjera glase: „Novac mi daje moć i utjecaj“, „Spreman sam se žrtvovati zbog novca“ i „Bez dovoljno novca osjećao bih se manje vrijedan“. Zbrajanjem rezultata dobija se ukupni LOM skor koji pokazuje koliko novac utiče na naše odluke, ambicije i osjećaj samopouzdanja.

Naravno, svako mjerenje LOM-a treba provoditi s oprezom. Odnos prema novcu duboko je ličan i kulturološki uslovljen. U nekim društvima otvoreno priznanje da je novac važan smatra se iskrenošću, dok se u drugima tumači kao pohlepa. Zato istraživači naglašavaju da se LOM skor ne smije posmatrati izolovano, već u kontekstu društva, vrijednosti i ekonomskih okolnosti.

U vremenu kada se brendovi sve češće povezuju s idejama o vrijednosti, identitetu i svrsi, Love of Money postaje zanimljivo ogledalo modernog poslovanja. On otkriva koliko su naše odluke, bilo lične ili profesionalne, vođene racionalnim potrebama, a koliko emocionalnim odnosom prema novcu. Shvatiti taj odnos znači razumjeti ne samo tržište, već i čovjeka koji to tržište stvara.