Ljudi gledaju više videa nego ikad – ali drugačije: da li publika zaista nema pažnju?

Digitalni sadržaj nikada nije bio raznovrsniji. Kratki video formati dominiraju mrežama, ali dugi formati poput podkasta i intervjua i dalje imaju snažnu, lojalnu publiku. Analiziramo zašto pažnja nije nestala – već je postala selektivnija

Close-up of a DSLR camera, laptop, and smartphone on a wooden table in a modern workspace.
Close-up of a DSLR camera, laptop, and smartphone on a wooden table in a modern workspace.

Ljudi gledaju više videa nego ikad – ali drugačije: da li publika zaista nema pažnju?

Digitalni sadržaj nikada nije bio raznovrsniji. Kratki video formati dominiraju mrežama, ali dugi formati poput podkasta i intervjua i dalje imaju snažnu, lojalnu publiku. Analiziramo zašto pažnja nije nestala – već je postala selektivnija


U posljednjih nekoliko godina digitalni mediji prošli su kroz radikalnu transformaciju. Ne mijenja se samo format sadržaja, već i količina materijala koji se svakodnevno proizvodi i konzumira. Jedan podatak posebno dominira: video je postao centralni medij današnjice. Njegova ukupna količina na internetu raste eksponencijalno, a način na koji publika pristupa kratkim i dugim formatima postaje sve kompleksniji. Prema globalnim analizama, procjenjuje se da će do kraja 2025. godine video sadržaj činiti oko 82% ukupnog internet saobraćaja, dok se kratki formati – TikTok, YouTube Shorts, Instagram Reels – penju i do 90% ukupnog broja objavljenih videa. Samo na YouTubeu, svake minute se otpremi više od 500 sati novih snimaka. Internet je toliko preplavljen video sadržajem da ga je gotovo nemoguće mjeriti gigabajtima ili terabajtima – danas ne pratimo „koliko“, već „šta“ i „gdje“. Istovremeno, raste i broj digitalnih kreatora. U SAD-u ih je, primjerice, od 2020. do 2024. broj porastao s 200.000 na 1,5 miliona, što je povećanje od čak 7,5 puta. Uz dostupnije alate i tehnologije, oko 71% kompanija danas proizvodi video sadržaj interno.

Evolucija navika: kratki formati kao brza hrana digitalne pažnje

Logika beskonačnog skrolanja čini kratke forme gotovo savršenim za mentalitet savremenog korisnika: pogledamo 10–15 sekundi, reagujemo ili preskočimo – i nastavljamo dalje. Ovaj obrazac ponašanja nije rezervisan samo za mlađe generacije, već je postao univerzalna norma. Kada kažemo „publika nema vremena“, najčešće zapravo mislimo „publika nema vremena za sadržaj koji joj odmah ne privuče pažnju“. Ali da li to zaista znači da je duga forma zastarjela?

Publika ipak ima vremena – ako joj date dobar razlog

Podaci i praksa pokazuju suprotno: publika itekako ima vremena za duže sadržaje, pod uslovom da oni zadrže njenu pažnju. Promijenila se svrha i motivacija gledanja – ne i spremnost da se gleda duže. Podcasti, dugi intervjui, dokumentarci i edukativni video materijali sve su popularniji. YouTube je postao prostor za emisije od sat vremena, razgovore bez montaže, predavanja, pa čak i „slow content“ formate. Platforme poput MasterClassa, Udemyja i brojni obrazovni kanali dokazuju da su ljudi spremni provesti sate uz sadržaj koji donosi vrijednost.

Dakle, pitanje „imaju li ljudi vremena za video duži od tri minute?“ postaje retoričko. Odgovor glasi: imaju – ako žele ono što im nudite.

ChatGPT Image 14. нов 2025. 15 46 41

Balkanska scena: uspjeh dugog formata

Na Balkanu je fenomen dugog videa jednako vidljiv. Podcast scena posljednjih godina doživljava procvat:

  • Agelast Podcast – epizode od dva do tri sata, često sa stotinama hiljada pregleda
  • Balkan Rules Podcast – dugi, nestrukturisani razgovori sa stabilnom publikom
  • McCobi – edukativni sadržaji od 30 do 60 minuta, popularni među mladima
  • DigiTalk i Pojačalo – emisije o marketingu, preduzetništvu i razvoju biznisa
  • Historicast – pokušaji da epizode traju sat vremena često prerastu u dvočasovne rasprave

Publika ovih formata svjesno bira da ih gleda: uz kafu, tokom vježbanja, u vožnji ili kao pozadinski sadržaj. Ovdje gledanje nije impulsivno – ono je planirano.

Nije izgubljena pažnja, već tolerancija na dosadu

Uprkos uvjerenju da „niko više nema koncentracije“, istina je da publika nije izgubila pažnju – postala je selektivnija. Kratki formati su poput grickalica: brzo ih konzumiramo i ne razmišljamo mnogo. Dugi formati su obrok: zahtijevaju vrijeme, ali donose dubinu i „sitost“.

Ista osoba koja pogleda stotine kratkih videa dnevno, često tvrdi da „nema vremena“ za jedan dugi video. Međutim, ukupno vrijeme provedeno uz video sadržaj i dalje je ogromno – samo se raspoređuje drugačije.

Kratko ili dugačko? Odgovor je – oboje

Globalna ekspanzija video formata promijenila je način na koji komuniciramo, učimo i zabavljamo se. Kratki videi dominiraće društvenim mrežama još godinama, ali dugi formati ostaju važan dio digitalnog ekosistema. Oni privlače drugačiju publiku – lojalniju, strpljiviju i zainteresovanu.

U vremenu kada se često tvrdi da „niko više nema pažnju“, podaci jasno govore suprotno: publika pažnju ima – samo morate znati kako, kada i čime je aktivirati.