Kada smo pod stresom naše tijelo aktivira odgovor “bori se ili bježi”, oslobađajući hormone poput adrenalina i kortizola. Ovi hormoni pripremaju organizam za suočavanje s izazovima, ali hronično povišeni nivoi mogu dovesti do problema poput povišenog krvnog pritiska, oslabljenog imunološkog sistema i mentalnih poremećaja.
Razumijevanje fizioloških reakcija na stres i primjena adekvatnih tehnika suočavanja, ključni su za očuvanje zdravlja i blagostanja. Hajde da počnemo s kratkom lekcijom iz biologije.
Naučna strana stresa: Autonomni nervni sistem
Mi upravljamo našim tijelom. Ako smo zdravi, svjesno utičemo na želju da pomjerimo ruku, nogu, da skočimo, potrčimo, govorimo itd.
Međutim, određene aktivnosti u tijelu dešavaju se same od sebe, automatski, bez našeg svjesnog upravljanja. Pa tako mi dišemo, srce pumpa krv samostalno, naši bubrezi obavljaju svoju funkciju i svi ostali organi rade, a da mi o tome ne razmišljamo ili da im kažemo – hajde sada diši, sad mi pusti malo insulina, a sad malo kortizola.
Naš autonomni nervni sistem sve radi sam, kako mu i ime kaže. Njegov zadatak je da održi homeostazu (balans) u organizmu. Kada smo u opasnosti on aktivira simpatikus i naše tijelo prebacuje u mod “bori se ili beži”, a kada opasnost prođe aktivira parasimatikus i vraća nas u stanje smirenosti i balansa.
Tu zapravo nastaje naš izazov sa stresom – on se aktivira automatski kada mi percipiramo neku situaciju kao stresnu, alarmantnu, izazovnu.
Napravili smo grešku i bojimo se da ćemo izgubiti klijenta. Imamo šefa koji komunicira glasno i neprijatno i svaki put kad vidimo njegov poziv na telefonu, uznemirimo se i očekujemo najgore.
Šta se dešava u tijelu?
Pali se simpatikus, luči se adrenalin, srce brže kuca da bi dopremilo krv u sve dijelove tijela da možemo da pobjegnemo ili da se borimo, plitko dišemo, pogled (mogućnosti) nam postaju suženi, sve djeluje veće i strašnije nego što jeste, lako planemo i nervozni smo…
Kratkoročno, stres može biti koristan. Drži nas budnima, daje nam energiju da brzo riješimo situaciju. Dugoročno – oštećuje nam tijelo, organe, smanjuje imunitet i vodi u bolest.
Metaforički, stres je kao da vozite bijesan auto u prvoj brzini. Nekoliko sekundi može biti korisno, čak i potrebno. Ubrzali ste brzo, izbjegli sudar ili se popeli na uspon. Ali ako prelazite kilometre u prvoj brzini i ne opustite motor, mogli bi ste se suočiti s ozbiljnim kvarom i pregrijavanjem.
Kako komuniciraju glava i tijelo?
Tijelo i glava komuniciraju kroz vagus nerv, najduži nerv parasimpatičkog nervnog sistema, koji je zadužen za naše stanje smirenosti – kucanje srca, varenje hrane (“rest and digest”) i imuni sistem. Metaforički, vagus nerv je dvosmjerni auto-put glava – tijelo.
Kroz ovaj “auto-put” tijelo (stomak) šalje glavi četiri puta više informacija nego glava tijelu.
Zato je stomak često prvi na udaru kad smo pod stresom, pa osjećamo da nam je muka, nemamo apetit ili nam se nešto stalno gricka ili osjećamo kao da imamo kamen ili čvor. Poslije mozga, najviše nervnih završetaka imamo u stomaku. Odatle izreka da nam je stomak “drugi mozak” i zato kažemo da odluke donosimo “iz stomaka”.
Glava misli, ali tijelo zna.
S obzirom na to da se stres stvara u našem autonomnom (automatskom) nervnom sistemu koji mi ne kontrolišemo, šta je to sto možemo da uradimo kad shvatimo da smo pod stresom?
Vjerovatno je neko pokušao da vas smiri tako što vam je rekao: Ma, smiri se, nije to baš tako strašno. Ne treba mnogo da shvatimo da taj metod ne deluje. Kad krenu misli da se vrte i da se stvara strah mi, teoretski, možemo da znamo da je iracionalan, ali u praksi je teško izaći iz tog ludila u glavi i tijelu.
Nekoliko korisnih praksi kada ste pod stresom:
Svjesno dišite
Kada ljudima kažem da treba da nauče kako da dišu, često reaguju: “Kako to misliš? Naravno da znam da dišem, ne bih bio živ da ne dišem.” Istina je da ne dišemo pravilno. Posebno kada smo pod stresom. Tada dišemo pliće i brže gubimo dah.
Svjesno disanje podrazumijeva da razmišljamo o svakom udahu i izdahu i da smo potpuno usredsređni samo na to. Preuzimanjem kontrole nad disanjem, možemo da utičemo na naš autonomni nervni sistem i da smirimo uznemirenost.
Postoje različite vrste ritmičkog disanja, koje mogu da nas vrate u ritam i aktiviraju parasimpatikus. Ovo je jedna od vježbi koju radimo na treningu upravljanja stresom. Možete da je istražite samostalno.
Budite prisutni u sadašnjem trenutku
Praktikujte takozvani “mindfulness”. Kad god misli krenu da vam lutaju i brige i strahovi da se stvaraju (jer anksioznost uvijek dolazi iz našeg negativnog razmišljanja o prošlosti ili budućnosti), vratite se sadašnjosti. Osvijestite gde ste, da ste bezbjedni. Kad jedete – svjesno jedite, razmišljajte o svakom zalogaju, ukusu. Kad trenirate – razmišljajte o mišićima koje razvijate.
Metabolišite stres kroz fizičku aktivnost
Fizička aktivnost i pokretanje tijela odlični su za smanjene napetosti, stresa i anksioznosti. Oznojite se. Provedite vrijeme u prirodi. Šetajte, trčite, skačite, boksujte, igrajte, pjevajte.
Uradite vježbu – zoom out
Zamislite kako se udaljavate od vašeg problema. Promijenite perspektivu. Zapitajte se – kako će mi ovo izgledati za pet ili deset godina? Šta je ono što mogu da uradim sada? To uradite i onda prestanite da mislite o tome.
Meditirajte
Meditacija je veoma moćan alat i jedan od načina da se vratimo u balans i smirimo. Takođe može biti način da osvijestimo uvjerenja koja nam smetaju, da se usmjerimo tamo gdje želimo da idemo. Svaka meditacija obično počinje svjesnim disanjem čiji je cilj da nas umiri i prebaci na alfa ili teta moždane talese, da bismo mogli da pristupimo našem nesvjesnom.
Tapkajte
ETF tapkanje je vježba energetske psihologije bazirana na kineskoj akupresurnoj medicini gdje, tapkanjem određenih tački na tijelu koje se nalaze na određenim meridijanima, utičemo na to da se tijelo smiri i promijeni energiju u kojoj smo.
Razgovarajte sa stručnom osobom
Ako vam ništa ne pomaže ili smatrate da su vaši problemi preveliki da bi ih riješili na ovakav način, potražite stručnu pomoć. Psihoterapeuti su tu da nam pomognu da bolje razumijemo sebe i da živimo srećniji i ispunjeniji život. Kao što idemo kod zubara – nekad kad imamo veći problem, a nekad samo da očistimo kamenac, tako isto kod psihoterapeuta idu ljudi s manjim ili većim problemima i to treba posmatrati kao osnovnu mentalnu higijenu koja bi trebalo da bude i obavezna.
U nekim slučajevima, osim terapeuta, može da pomogne i kouč ili praktičar energetske psihologije, ali se svakako dobro raspitajte kod koga idete. Slušajte svoje tijelo i intuiciju o tome da li je neko relevantan i da li mislite da može da vam pomogne.
Zdravlje je prioritet
Da zaključimo, stres je prirodna reakcija našeg tijela, predviđena da nas zaštiti u trenucima opasnosti. Međutim, u modernom načinu života gdje smo često suočeni sa svakodnevnim izazovima i pritiscima, hronični stres može ozbiljno da naruši naše fizičko i mentalno zdravlje. Razumijevanje mehanizama stresa i njegovog uticaja na tijelo i um, prvi je korak ka preuzimanju kontrole nad njim.
Primjenom jednostavnih ali efikasnih tehnika, poput svjesnog disanja, fizičke aktivnosti, promjene perspektive i razgovora sa stručnjacima, možemo smanjiti uticaj stresa i očuvati ravnotežu u tijelu i životu. Ključ je u redovnoj praksi i dosljednosti, jer samo tako možemo postići dugoročne rezultate. Na kraju, naše zdravlje je najveći prioritet. Jedino zdravi možemo da stvaramo a briga o zdravlju kroz upravljanje stresom, jedan je od najvažnijih poklona koje sebi možemo dati.