Prema informacijama sajta cenoteka.rs, regularne cijene vode se kreću od 58 do čak 85 dinara (0,49 do 0,72 evra) za standardnu PET bocu od 1,5 litara.
Možda bi se cijene na prvi pogled mogle objasniti poskupljenjem proizvodnih cijena, ali to ipak ne bi bilo tačno, prenosi Danas.
Naime, u proizvodnji boce od PET ambalaže dominira jedinična cena po komadu koja ima tri osnovna inputa.
Prvi je epruveta ili pretforma koja se u mašinama za automatsko punjenje uduvavanjem oblikuje u formu u koju se puni voda. Druga je plastični zatvarač i treći etiketa. Posle dolaze proizvodni troškovi gdje energija učestvuje značajno, zatim zarade, održavanje, indiretni troškovi i sl.
Pravilo je sljedeće: kod svih ovih troškova, obzirom da se radi o masovnoj proizvodnji i alokaciji na veliki broj jedinica, cijene osnovnih inputa su glavna determinanta.
Kako je posljednjih gotovo dvije godine cijena pretforme u padu zbog stabilizacije tržišta granulata, ova cijena se kreće od 3 do 7,5 dinara (0,02 do 0,06 evra). Etiketa i zatvarač su na velike količine praktično oko dinar (0,008 evra) po komadu. Tu treba dodati i rentu za eksploataciju vode koja košta 1,5 dinara (0,01 evro) po litri. Ukupna proizvodna cijena za pomenuti format je oko 15-20 dinara ( 0,12 do 0,17 evra) po boci.
Kod manjih formata od 0,5 i 0,33 litra cijene su značajno niže, dok su prodajne cijene tek neznatno niže. Drugim riječima, glavni profit donose manji formati.
Sve plaća potrošač
Sada, upoređivanjem proizvodne cijene (doduše treba dodati još i troškove transporta koji su najveće opterećenje kod boce od 1,5 litara) vidi se da dobit po boci iznosi preko 40 dinara (0,34 evra). Ovu dobit dijele proizvođači, distributeri i trgovci. Naravno da su najveći dio kolača prisvojili veliki trgovački sistemi, jer oni praktično trguju sa prostorom na rafi.
Marža je samo jedan od dijelova zarade i to čak i manji. Svi će reći da su marže relativno niske, ali su netržišna davanja ogromna zahvaljujući pregovaračkoj snazi krajnjeg prodavca, prenosi Biznis&Finansije.
Sve to naravno plaća potrošač koji je „navučen“ ofanzivnom marketinškom kampanjom svih ovih godina. Kada uporedite ostale cijene: ulja, kao industrijskog proizvoda, mlijeka kao vrlo složenog proizvoda što se tiče formiranja vrijednosti i vode vidjećete svu apsurdnost i anomalije tržišne situacije.
Voda postaje stvar prestiža i luksuza i pored toga što Srbija uglavnom nema problema sa pijaćom vodom za raziku od zemlja Afrike, Azije i sl.
Kakve je situacija u svijetu?
Isto, na prvi pogled vrlo teško objašnjiva. Na bazi vrlo egzaktnih podataka sajta numbeo.com o prosječnoj cijeni vode po zemljama u avgustu, složena je tabela cijena vode za 1,5 litara.
Najskuplju vodu na svijetu ima Kostarika, gdje za bocu treba izdvojiti 249,11 dinara (oko 2,12 evra).
Najjeftiniju vodu imaju zemlje koje oskudjevaju u vodi, gdje gradska voda uglavnom nije za konzumiranje kao što je Egipat, Libija, Iran, Nepal, Bangladeš, Tunis i sl.
Ne može se direktno staviti u odnos cijena vode i standarda (uglavnom), jer i zemlje sa relativno niskim dohocima imaju visoku cijenu vode (Ekvador, Urugvaj i Kuba).
Ovdje ulogu imaju raspoložive rezerve odnosno mogućnosti i kvanitet ponude.
Praktično i u Srbiji tržište vode se uglavnom konstatno kreira na bazi dohodaka jedne trećine stanovništva, kada se pogleda ukupna potrošnja vode sa brojem domaćinstava i brojem dana u godini.