Mnogi ugostiteljski objekti koji su nekada cvjetali, poglavito u Hercegovini ali i većim gradovima, primorani su staviti ključ u bravu ili raditi na pola radnog vremena. Iako su neki od njih pokušali da zaposle radnike iz drugih balkanskih zemalja, ali i trećih poput Pakistana, Indije, Nepala, naišli su na prepreku agencije za izdavanje radnih dozvola koja nije na vrijeme izdavala radne dozvole. Kada su te dozvole konačno stigle, sezona je već bila pri kraju.
Ko će biti ugrožen?
Gledajući budućnost očekujem da će u 2025. godini najugroženiji biti sektori transporta i zdravstva. Nedostaje nam velik broj zdravstvenih radnika, a prošle godine mnogi su otišli u Njemačku i Nizozemsku. Također, potražnja za građevinskim radnicima će rasti, poglavito za gradnju stambenih objekata, ali i proizvodnih pogona. Nažalost, brojni objekti u Europi čija je gradnja započela prije dvije ili tri godine, još stoje nedovršeni. Iako je rast broja izdatih građevinskih dozvola bio prisutan nedavno smo, upravo u zapadnim zemljama, uočili pad potražnje za inžinjerima i projektantima.
U Njemačkoj je potražnja za građevinskim radnicima općenito pala – zidarima, armiračima, krovopokrivačima. Više od 15.000 građevinskih firmi u Europskoj uniji je zatvoreno. Ranije je bilo nezamislivo da, primjerice, imate nedovršenu zgradu u Hamburgu ili Berlinu, ali to se sada događa. Svi ti radnici polako se vraćaju u Bosnu i Hercegovinu i druge zemlje u regiji. Nažalost, ni sama Njemačka trenutno nema mjere koje bi pomogle opstanku ugroženih građevinskih firmi. Ako ih bude, odnosit će se samo na njihove državljane. Ljudi koji su prije 20 ili 30 godina otišli u Njemačku sada će, ako žele ostati, biti primorani na prekvalifikaciju. Ako ne, vratit će se ovdje.
Kako je u EU?
U autoindustriji, građevinskom sektoru, drvnoj, tekstilnoj, pa čak i mašinskoj industriji, oko 13 milijuna radnika u Europskoj uniji ugroženo je kako direktno, tako i indirektno. Pala je potražnja za proizvodima drvne industrije, smanjen je izvoz prema zapadnim zemljama, dok su narudžbe autoindustrije prema tekstilnoj industriji smanjene ili obustavljene. U Srbiji i regionu, zbog ovih problema, mnoge tvrtke su zatvorene. Autoindustriju i povezanu tekstilnu industriju poremetila je Kina, a radnici se jednostavno otpuštaju i moraju pronaći nova radna mjesta.
Možda je u svemu tome najbitnije stvoriti ugodan ambijent za život, da bi se naši radnici vratili. Nije riječ samo o plaći, nego i o kvalitetnom životu i zdravstvenim uslugama. Razgovarajući s radnicima koji su otišli prije nekoliko godina, mogu reći da ni u Berlinu ni u Beču ne mogu opstati ni sa 4000 eura mjesečno. Mnogi od njih rade dodatne poslove samo da bi riješili stambeno pitanje. Velika većina državljana Bosne i Hercegovine koji rade u Njemačkoj i Austriji, nisu vlasnici nekretnina. Iznajmljuju stanove i danas se suočavaju s puno većim troškovima nego ranije. Tržište najma u zapadnoj Europi dodatno je poremetio dolazak velikog broja Ukrajinaca. U nekim zemljama, poput Irske, pri kupovini nekretnina dobili su privilegije u odnosu na domaće državljane. S druge strane, naši radnici ovdje vjerojatno imaju riješeno stambeno pitanje, što je svakako prednost.
Problme sa slobodnim vremenom
Plaće više nisu toliki problem jer su mnoge tvrtke u Bosni i Hercegovini postale svjesne da moraju radnicima pružiti kvalitetne plaće, prilagođene standardu života u zemlji članici Europske unije. Međutim, drugi problem je slobodno vrijeme. Ljudi koji rade vani navikli su na slobodne vikende, a mnogi od njih to žele da zadrže i kada se vrate u BiH.
U ovom kontekstu brendovi se moraju prilagoditi novim generacijama potrošača koje imaju drugačije vrijednosti i očekivanja. Strani radnici često zahtijevaju dodatne troškove edukacije i obuke. Ako nemate kvalitetnog radnika, nećete imati ni kvalitetan proizvod što može dovesti do gubitka klijenata. Filipinci, na primjer, bolje poznaju engleski jezik što olakšava komunikaciju, dok s radnicima iz drugih zemalja često imamo problema. Neke prijevozničke kompanije suočile su se s uništenim vozilima, jer vozači iz Pakistana nisu prilagođeni europskim cestama i ne poznaju osnovna pravila. Ovi problemi postoje, a konkretne pomoći države u edukaciji i integraciji nema.
Prilagođavanje stranih radnika
Važno je podstaći te ljude da se prilagode načinu života u Bosni i Hercegovini i da poštuju našu kulturu. To, međutim, nije nimalo lako. Iz tog razloga, sada je idealna prilika da se fokusiramo na povratak naših radnika koji su otišli vani. Taj jedan radnik vrijedi kao deset stranih koji se dovedu bez kriterija. Slovenci, primjerice, šalju svoje ljude na Filipine da bi tamo radili selekciju i provodili testove. Prilično je ključno prilagoditi se kulturi i načinu života.
Nažalost, često se strani radnici doživljavaju kao radnici za pomoćne i manje složene poslove – pomoćni kuhari, radnici na održavanju, u građevini ili poljoprivredi. Iako su nam ti radnici očito potrebni, važno je razumjeti da za složenije poslove, gdje klijenti očekuju visoke standarde i preciznost, strani radnici ne mogu raditi bez snažnije integracije i edukacije.
Primjerice, komunalna tvrtka u Samoboru u Hrvatskoj educirala je strane radnike koji sada uspješno rade na održavanju travnjaka i zelenih površina. Ovaj pristup pokazuje da se, s pravim znanjem i podrškom, može postići kvalitetan rad. U Bosni i Hercegovini, Privredna komora Banjaluka dobila je milijunska sredstva od Europske unije za edukaciju i prekvalifikaciju radnika koji su duže od 12 mjeseci na Zavodu za zapošljavanje.
U konačnici, tržište rada u Bosni i Hercegovini i regiji suočava se s brojnim izazovima, ali i prilikama. Potrebno je raditi na poboljšanju uvjeta rada, edukaciji radnika i stvaranju ambijenta koji će privući i zadržati radnu snagu. Samo tako možemo osigurati održivost i rast tržišta rada u budućnosti. Naša zemlja ima potencijal, a s pravim pristupom možemo stvoriti bolje uvjete za sve nas.