Profesorka Kristin Porat, sa Univerziteta Džordžtaun, ističe da sve veći stres uzrokuje povećanje lošeg (necivilizovanog) ponašanja na poslu. Ovo je posebno alarmantno ako uzmemo u obzir da veliki dio života provodimo radeći, odmah nakon vremena koje posvećujemo spavanju.
Prema Galupovim podacima, stres nije univerzalan već zavisi od načina rukovođenja u organizacijama. Zaposleni koji rade u kompanijama s lošom praksom upravljanja, imaju 60% veću vjerovatnoću da će se suočiti sa stresom, dok kvalitetno rukovođenje značajno smanjuje rizik od sagorijevanja.
Posebno mi je zanimljiv podatak da „mnogo stresa“ prijavljuju zaposleni koji rade pod lošim rukovodstvom, 30% češće nego nezaposleni. Dakle, manje je stresno biti nezaposlen nego zaposlen pod lošim menadžmentom.
No, šta mi možemo da uradimo da bismo izbjegli stres i sagorijevanje na poslu?
S obzirom na to da ne možemo da mijenjamo druge, već jedino sebe, ovaj tekst usredsređen je na to šta ti možeš da uradiš i koje bi vještine trebalo da savladaš da ne bi došao/la u situaciju da doživiš burnout ili sagorijevanje na poslu.
Tri vještine koje treba da savladaš da bi sprečio/la sagorijevanja na poslu:
- Slušaj svoje tijelo i daj mu ono što traži, a ne zamjenu za to
- Osvijesti nesvjesna (nesretna) uvjerenja i zamijeni ih korisnim
- Komuniciraj i upravljaj očekivanjima – kod kuće i na poslu
Pa, da krenemo redom:
Slušaj svoje tijelo i daj mu ono što traži
Kako se javlja stres u tvom tijelu? Kako izgleda kad si pod stresom? Nauči da slušaš svoje tijelo i prepoznaš kada ulaziš u stres.
Prvo da napomenem da postoji pozitivan i negativan stres. Pozitivan je onaj koji zovemo i uzbuđenje. Tada imamo energije da radimo više i jače, nalazimo rješenja i generalno stres tada radi za nas.
Međutim, negativan stres je onaj koji traje dugo i tokom kojeg osjećamo strah i nelagodu, a vremenom možda i paniku.
Ramena su nam tada često stegnuta, osjećamo nervozu, nestrpljenje i veliku iritabilnost, ponekad i glavobolju. Kad smo pod stresom često pričamo brže nego inače, dišemo plitko, umaramo se, gubimo apetit ili stalno želimo nešto da grickamo (obično nešto hrskavo, nezdravo), osjećamo “čvor” ili „kamen“ u stomaku…
Osvijesti kako tačno izgleda stres u tvom tijelu, jer kad počneš da imaš te simptome vrijeme je za pauzu. Da, iako imaš mnogo posla, malo vremena, kratke rokove – zaustavi se. Kako kaže latinska izreka – „Festina lente – požuri polako“. Brže ćeš stići ako usporiš.
Ako ti tijelo kaže da je umorno daj mu odmor ili će te ono samo primorati da se odmoriš tako što ćeš, zbog bolesti, morati ostati u krevetu.
Ako te boli glava, rješenje nije popiti lijek i nastaviti da radiš sve isto što i do tad – to je liječenje posljedice. Pravo rješenje je pronalazak uzroka, pravljenje pauze, distanciranje od ekrana, pokretanje tijela, šetnja i priroda…
Ako ti se spava nemoj da piješ kafu ili energetsko piće da se razbudiš, već spavaj. Zašto nam se kad smo bolesni ili prehlađeni stalno spava? Zato što se tokom sna tijelo obnavlja i regeneriše.
Postoje različite faze sna. Posebno važan je duboki san (deep sleep). Tokom ove faze stvara se dugoročna memorija, procesuiraju se učenja i emocije, imuni sistem se regeneriše i tijelo se oporavlja.
Zdrav čovjek tokom noći provede tek od 13% do 23% spavanja u toj dubokoj fazi sna. To znači da je svaki minut sna važan i ako nemate dovoljan broj minuta u dubokoj fazi sna, i dalje se možete osjećati umorno i nenaspavano.
Trećinu života provedemo spavajući i to nije izgubljeno, već izuzetno korisno vrijeme koje nam pomaže da budemo produktivniji i efikasniji dok smo budni. Zato vrijedi ispitati kako možemo da spavamo bolje, no to je tema posebnog teksta.
Da se vratimo na temu stresa…
Kad smo pod stresom duži vremenski period sužava nam se stanje svijesti, jer ulazimo u mod panike gdje ne vidimo dobro ni jasno, pravimo više grešaka nego inače, ne sagledavamo resurse koje imamo na raspolaganju i pomoć koju možemo da tražimo.
Prvo, osvijesti da si pod stresom. Zatim uspori, stani. Kad usporiš zapitaj se – koja misao me vodi da se osjećam ovako?
Svi misle da ih je iznervirala neka situacija ili osoba – ali to je samo stimulus. Ljudi i događaji su obično takvi kakvi jesu – mi smo ti koji im dajemo značenje. Naša misao koja predstavlja naše uvjerenje i tumačenje određenog događaja, ono je što nam stvara stres.
Proces izgleda ovako: Stimulus (šef u zadnji čas traži da mu u kratkom roku pošalješ izvještaj) – Misao/Tumačenje (ako ne uradim zadatak dobiću otkaz, a ako tražim pomjeranje roka djelovaću kao da sam lijen/a i nikad neću dobiti unapređenje) – Emocija (bijes) – Fizički osećaj (nervoza, bespomoćnost) – Reakcija (pišem izvještaj i ostajem prekovremeno vidno iznerviran/a i besan/a jer, zbog tuđih “hirova” ili neorganizovanosti, pomjeram svoje obaveze. Poslije se bavim ljutnjom mog partnera/djece/prijatelja, jer sam kasnio/la na svoje dogovore).
Kako može drugačije?
E, to nas vodi do sljedeće vještine koja je važna za prevenciju stresa i burnout-a:
Osvijesti nesvjesna (nesretna) uvjerenja i zamijeni ih korisnim
Kada osvijestim da imam uvjerenje da – “ako ne uradim zadatak dobiću otkaz, a ako tražim pomjeranje roka djelovaću kao da sam lijen i nikad neću dobiti unapređenje” – mogu da odlučim da ga zamijenim korisnim uvjerenjem. Na primer: “Moje obaveze, dogovori i potrebe su važne. Mogu da komuniciram svoje potrebe i pronađem dogovor koji će odgovarati i meni i šefu”
Najveći problem s uvjerenjima jeste što su ona često nesvjesna. Proces koji sam iznad opisala – Stimulus – Misao/Tumačenje – Emocija – Fizički osećaj – Reakcija, u većini slučajeva i kod većine ljudi je mnogo kraći i izgleda ovako: Stimulus (nešto se dogodi, neko nas iznervira) – Emotivna reakcija (reagujemo burno – spolja ili u sebi).
To se dešavai zato što ne zastanemo i otkrijemo koja naša misao (uvjerenje) i tumačenje te situacije stoje iza. A to je ključna faza da bismo mogli da reagujemo drugačije i da se ne iznerviramo i ne uđemo u stres. Postoji veoma lijepa izreka: „Između stimulusa i reakcije postoji prostor i u tom prostoru biramo kakva ćemo osoba biti“.
Šta radimo kad osvijestimo nesretno uvjerenje i zamijenimo ga korisnim? E, onda na red dolazi sljedeća krucijalna životna vještina (kojom se profesionalno bavim) – komunikacija.
Komuniciraj i upravljaj očekivanjima
Komunikacija je vještina koja se vježba i uči. Takođe je vještina za koju skoro svi misle da je poseduju samo zato što znaju da pričaju, a to ne može biti dalje od istine.
Najčešće ne pitamo, ne tražimo i ne komuniciramo jasno, zato što nismo osvijestili šta tačno treba da iskomuniciramo ili tražimo, ne znamo kako ili imamo strah od posljedica – od svađe, napuštanja i neprihvatanja. To su onda neka druga uvjerenja koja treba da osvijestimo i zamijenimo.
No, da se vratimo na primjer sa šefom:
Sada, s novim, korisnim uvjerenjem – “Moje obaveze, dogovori i potrebe su važne. Mogu da komuniciram svoje potrebe i pronađem dogovor koji će odgovarati i meni i šefu” – kada mi stigne mejl da završim zadatak u kratkom roku, imam nekoliko opcija. Na primjer, mogu da pitam šefa:
“Ako želite da završim ovo u roku, šta od ostalih stvari koje su na mojoj listi možemo da pomjerimo?” Ili da provjerim: “Danas imam jako važan događaj na koji treba da stignem, da li mogu ovo da završim do sutra u 11h umjesto večeras?”
Zatim, ako saznam da je taj zadatak vrlo važan i procijenim da je stvarno bitno da ga uradim, onda biram da ostanem duže na poslu i mogu da komuniciram porodici/djeci/prijateljima: “Danas imam više posla nego inače, jer radimo na važnom projektu i značilo bi mi da me podržite i razumijete to što ću, ovaj put, kasniti/propustiti naš dogovor.”
Ako ne promijenimo uvjerenje, nećemo imati hrabrosti da komuniciramo i osjećaćemo se kao da radimo nešto zato što moramo, a ne zato što smo izabrali.
A to da nešto moramo je laž.
Istina je da možemo sve, ali ne moramo ništa.
Sve je naš izbor. Kada smo toga svjesni, onda upravljamo svojim životom. Odgovornost je kod nas.
Dakle, slušaj svoje tijelo i prati signale koje ti šalje. Kad naučiš da slušaš svoje tijelo, znaćeš šta ti traži. Znaćeš zbog čega si nervozan/a i pod stresom i koje misli te drže u tom emotivnom stanju i raspoloženju. Kad znaš šta ti tijelo traži, moći ćeš to da mu daš ili da tražiš. Mnogo se jasnije i lakše komunicira kad znaš šta želiš i šta ti je važno. Kad znaš šta ti je važno i kad je sve jasno, možeš da postaviš ispravna očekivanja – ka nadređenima, porodici, prijateljima i samim tim ćeš osjećati mnogo manje stresa, napetosti i nervoze.